Izložbom „Zmajevići - pod plaštom opata i kapetana”, koju je osmislila istoričarka umjetnosti Aleksandra Simeunović, Muzej grada Perasta otvorio je svoja vrata za posjetioce i ušao u godinu proslave 79 godina rada i postojanja. Ova izložva je pravi način da se proslavi rođendan Muzeja i potsjeti na 28. februar 1937. godine, kada je donesena odluka o osnivanju Muzeja, ali i na 28. februar 1661. godine, kada je rođen Peraštanin Tripo Kokolja, veliki barokni slikar, čije je ime i djelo usko vezano za porodicu Zmajevića, koja je ostavila traga u istoriji Perasta iz njegovog „zlatnog doba”.
U muzejskoj galeriji izloženo je devet panoa sa iscrpnim podacima o životima dva nadbiskupa – Andrije i Vicka i dva kapetana – Krsta i Matije, koji su potkrijepljeni predmetima iz peraškog muzeja – portret Matije Zmajevića, njegova visoka titula admirala carske ruske baličke flote, ispisana u povelji, Svetoandrejska zastava koju mu je poklonio ruski car, mač Krsta i lik u crtežu Vicka Zmajevića. Specijalno za ovu postavku izložena je maketa palate Zmajević u Perastu („Biskupija”) sa kapelom Gospe od Rozarija i zvonikom, koju je izradila umjetnica Marina Knežević, a koja će ubuduće biti dio stalne postavke. Posjetioci su imali lijepu priliku da pogledaju i biskupsku odeždu Andrije Zmajevića, koju je Muzeju za ovu priliku „pozajmio“ Župski ured u Perastu, te da gledajući veliki foto-pano u centru galerije uživaju u ljepoti freske iz 17. vijeka koju je na tavanici lođe palate Zmajevića naslikao barokni slikar Tripo Kokolja. Peraški muzeolozi su ponosni i svjesni vrijednosti koju čuvaju, posebno kada se radi o Peraštaninu, koji je odlikovan velikim priznanjima carske Rusije.
Otvarajući izložbu Aleksandar Dajković direktor Direktorata za kulturna dobra istakao je poseban značaj palate Zmajevića, kroz aspekt integralnog sagledavanja kulturno-istorijske cjeline Perasta, kao i bogate istorijske i etnografske građe sadržane u muzejskim predmetima i arhivskom fondu.
- Porodica Zmajević je unijela nove i sačuvala tradicionalne vrijednosti, prenoseći narednim generacijama resurse raznolikog kulturnog nasljeđa, ali, ujedno, i obavezu da se prema njemu odgovorno odnosimo. Večerašnja izložba, stoga, jeste pokušaj da se na sintetičan način objedini i prezentuje stvaralački opus uvažene porodice Zmajević, uz neizbježan pomen arhitektonskih vrijednosti koje su nam ostavili. Zmajevići i ostale znamenite peraške porodice gradile su Crnu Goru kakvu danas poznajemo, kao multikulturalnu i multikonfesionalonu građanski državu, i na tome smo im vječno zahvalni - kazao je Dajković.
On je istakao da će kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstvo kulture nastaviti da finansira i sufinansira programe i projekte od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturne baštine Crne Gore, a jedan od njih je i publikovanje monografske studije „Zaostavština porodice Visković u Perastu” i prezentacija Biblioteke porodice Visković.
Direktor peraškog muzeja Andro Radulović je naglasio da Perast, koji se svojom kulturnom baštinom uzdigao u sam vrh svjetski priznatih i poznatih destinacija, daje veliki doprinos Crnoj Gori u njenom vrednovanju, posebno sada kada se približava Evropskoj uniji. Kratak osvrt na istorijat i aktuelne projekte Muzeja dala je dokumentaristkinja Mirjana Vukasović.
U muzičkom dijelu programa učestvovale su flautiskinja Zorana Jovanović i pijanistkinja Ana Mihaljević, profesorke Muzičke škole u Kotoru.
Izložba je priređena sredstvima Ministarstva kulture iz Programa zaštite kulturnih dobara za 2015. godinu.
M.D.Popović


Umjetnici, sveštenici, mecene i ratnici

- Stric i sinovac, Andrija (1628-1698) i Vicko (1670-1745), ljudi širokog obrazovanja, stečenog na Kongregaciji za propagandu vjere u Rimu, bili su ljudi koji su se bavili umjetnošću, posredno, baveći se književnošću i sakupljanjem književnih djela, a neposredno kao mecene umjetnika. Najpoznatije djelo baroknog slikarstva sa naših prostora, Marijanski ciklus slika na ostrvu Gospa od Škrpjela, a koji je radio Tripo Kokolja, svakako se podjednako može pripisati i Andriji Zmajeviću, čijom se zaslugom Tipo školovao i prema čijem djelu je i uradio ovo svoje remek-djelo. Vicko je, kao i stric, pisao pjesme i bavio se književnošću - objasnila je Aleksandra Simeunović i dodala da je Krsto Zmajević (1640-1698) više puta biran za gradskog kapetana, uživao privilegije Mletačke republike, a cijenjen i poštovan od Turaka sa kojima su se tada vodile neprestane borbe oko Herceg Novog, Risna i Trebinja. Krstov sin Matija (1680-1735) je po preporuci grofa Petra Tolstoja služio u ruskoj Baltičkoj floti cara Petra Velikog. Sahranjen je u moskovskoj katoličkoj crkvi posvećenoj Svetom Luju.